Imam odličan pogled! Sa sedmog sprata novobeogradskog solitera. Nedavno me monteri “Megaplasta” ugradili u studentsku sobu, čiji stanovnik je Milan, brucoš na elektrotehničkom fakultetu. Soba mu prepuna kablova, ekrana, kompjutera… Vredan je i disciplinovan. Satima uči, a ja mu obezbeđujem dovoljno dnevne svetlosti.

Brzo smo se sprijateljili. Mada je, moram priznati, u početku, naročito posle ugradnje, bio sumnjičav, možda čak i plašljiv. Čini se da je malčice žalio za starim prozorom uz koji je odrastao. Ljudi se znaju vezati za stvari. Međutim, vrlo brzo se uverio u moje prednosti. Sada malo-malo pa pogleda prema meni, svom novom prozoru-zaštitniku. A meni drago. Danonoćno ga čuvam od hladnoće ili vreline.

Kada napravi pauzu, Milan sklopi knjige i priđe mojim oknima. Radoznalo gleda prema susednoj zgradi, gde na drugom spratu živi njegova simpatija, Mirjana, maturantkinja gimnazije. Kad je ugleda, brzo otvara krilo i maše zgodnoj komšinici. Ona mu uzvraća kroz otvoreni stari prozor, koji je u zaista lošem stanju. I tako svakog dana. Pre neko veče zazvonio telefon. Javila se simpatična gimnazijalka:

– Blago tebi! Dobio si nov prozor. Baš je lep.

A ja sav treperim od zadovoljstva. Malo se pravim važan.

– Da, strava je – odgovara Milan. – Sada imam više svetlosti i ne smeta mi buka. Nema ni dosadne prašine.
– Kod mene je haos! U sobi mi se sve beli od savskog peska. K’o da sam u sahari.

Nekoliko dana kasnije, umesto uveče, Mirjana se javila popodne:

– Reci dragička! – viče uzbuđeno.
– Dragička – zbunjeno ponavlja Milan.
– Dolazi nam ekipa “Megaplasta”. Ugradiće nam nove prozore!
– Čestitam!

Sutradan, već u jutarnjim časovima, stiglo vozilo “Megaplasta”. Monteri zamenili sve prozore na Mirjaninom stanu. Milan je više puta, sve krijući se iza zavese, pogledo prema drugom spratu susednog solitera. Pred veče, kad je na Mirjaninoj sobi zablistao beli “Megaplastov” prozor, skupio je hrabrost i pozvao je:

– Čestitam na prozorima!
– Jaooo, baš ti hvala, srce si!
– Hoćeš li – osmelio se brucoš – da večeras izađemo?
– Naravno!
– Vidimo se u osam, ispod tvog prozora.
– OK!